Kladinoce ili bolje da ih nazovemo sportske kladionice, valjda tako bolje i ljepse zvuci. Izgubi se osjecaj negativnosti jer po mom misljenju tu se ipak radi o kockanju a nikako o sportu.
Ima ih na svakom cosku. Mnogo ih ljudi igra i nada se dobitku. Pa tako i ljudi u mom okruzenju. Moj tetak i moj amidza.
Amidza kaze da to nije tako strasno, kaze da je tu negdje, nekad dobije a nekad ne, ali ipak ne moze prestati da uplacuje.
Moj tetak takodjer igra. On je vec korak dalje. Zna da je u gubitku, proklinje dan kada je krenuo da igra, pardon uplacuje i onog ko ga je naveo. Ali ni on ne moze da prestane.
Obojica dnevno uplate najmanje 5KM, jesam li rekao da nijedan ne radi i nema redovna primanja?
Ja sam im jednom prilikom predlozio, da za svaki tiket koji uplate a ne dobiju donesu meni. Ja cu za taj iznos da kupim ciglu/crijep. Znaci oni izgube 5KM ja dobijem 5 komada cigle/crijepa.
Nazalost ovo nikad nisam proveo u djelo. Sada mi zao, jer u zadnjih 5 godina sam mogao kupiti dovoljno cigle/crijepa za manju kucu.
Nema komentara:
Objavi komentar